ZAGREB: 500 koraka do ispunjenja

Bezbroj je razloga zašto posjetiti Zagrebačku goru, ali danas ću se zadržati na tek pet stotina. Petsto ih je, a zajedno tvore samo jednu priču o čovjeku koji je dio svog života posvetio stvaranju jednog čudesnog prizora.
Zvao se Vladimir Horvat. Ne samo da je znatiželjno otkrivao brojne kutke planine, već se posve predao njenom nepristupačnom i divljem predjelu o kojem su se prele legende. Primjerice, govorilo se da se u jednoj spilji svojedobno krio hrvatski Robin Hood Joca Udmanić. I Vladimir je poželio zaviriti u tu zagonetnu spilju, a kad je otkrio kršku bajku koja je okružuje, pred njim se pojavio životni poziv: izgraditi stepenište koje bi omogućilo pristup izletnicima. Danas izletnici doista uživaju u toj neobičnoj suradnji čovjeka i prirode. 500 Horvatovih stuba izgrađeno je ljudskom rukom, a koji se doimaju se kao da su iznikle iz planine.

Naša gora je relativno pristupačna, ali ipak, zbog tolikih kilometara planinarskih staza, teško ju je posve upoznati i ukrotiti. Ni mnogi Zagrepčanci, makar redovito išli na Sljeme, ne poznaju predio 500 stuba na zagorskoj strani nedaleko planinarskog doma Hunjka. Zato su stube i danas, sedam desetljeća nakon izgradnje, pravo otkriće za svakog posjetitelja. Ja sam ih otkrila tijekom jednog planinarskog izleta kao tinejđerka. Bio je to izlet koji me oborio s nogu. I doslovno, kad smo kod toga, jer nije lako savladati 500 stuba. Međutim, ne govorim o doslovnom smislu. Oborio me s nogu toliko da do današnjeg dana vjerujem da mi je to bilo jedno od najutjecajnijih iskustava. Nastavilo me posjećivati u mislima i godinama kasnije. I dan danas, svako toliko se sjetim postignuća Vladimira Horvata. Koliko god zvučalo pretjerano, trenuci kad razmišljam o njegovom podvigu su trenuci kad mi se smisao života učini nadohvat ruke, a način na koji danas živimo posve sumanutim i pogrešnim.

Jedna osoba je provela nekoliko godina svog života izrađujući 500 kamenih stuba na sjevernom obronku gore. Pritom je pročistio pećine, uredio odmorišta, rastvorio vidikovce, prenio tone kamena i iskoristio svaki od tih kamenčića. Što je moralo prolaziti kroz njegovu glavu svo to vrijeme? Što ga je inspiriralo, održavalo njegovu predanost i fokus do zadnje stube? Godinama je odlazio u taj kraj, u dio šume koji se danas naziva Srnec. Samo ime govori da je to dio šume nastanjen srnama. Ako ima srna, sigurna sam da ima i drugih divljih životinja. Veprova? Kad zamislim Horvata kako je tamo satima kuckao, klesao, spajao, trudio se da stvori nešto postojano, nakon što je već potrošio tolike dane na prvotne priručne stube, dodao još stuba nakon što je već naizgled dovršio… kad pomislim na sve to, sve se čini moguće.
Čitav predio Medvednice oko Horvatovih stuba smješten je u bajkovito ozračje. Istini za volju, na trenutke čak jezovito, uz neprestani osjećaj da nas nešto promatra.

Vjerojatno je tako zbog duboke hladovine i još dublje tišine. Izgleda mi upravo onako kako sam zamišljala onaj dio šume u koji su zalutali Ivica i Marica. Dok razmišljam o Vladimirovoj misiji, sigurna sam da su tajnovita šumska stvorenja raspirivala njegovu pogonsku vatru, pogotovo u trenucima kad bi iskrica dogorjevala. I zaista, neka čarolija postoji. Rijetko je područje na Medvednici gdje se može zateći tisa, od davnina poznata kao magično drvo. Kažu da Horvat nije zatekao niti jednu zmiju zbog silnih jastrebova koji su oblijetali područje. Tu su i ponori koji sa svih strana dotiču stube, spilje i ponornice, stara lipa, krajolik kakav je teško dosanjati. A Vlado ga je ukrotio vlastitom mirnoćom i upornošću te ga predao na uživanje generacijama ljubitelja prirode i snova.

Ako mi ljudi imamo ikakvu sposobnost osjetiti bilo prirode, osjetit ćemo ga ondje. Područje oko Horvatovih stuba šapuće najčudesnije priče. Šaptalo je i Horvatu da mu baš ondje nudi dio svoga tkiva, neka ga razotkrije u punom sjaju. Dok je Horvat strpljivo izrađivao svoje stube, zaista je nailazio na čudesa. Recimo, znam da ovo zvuči luckasto s vaše strane ekrana, ali ako ikada posjetite 500 stuba, bit ćete uvjereni da je Patuljkova pećinica najprikladnije ime za mjesto gdje moraju živjeti pravi patuljci.

Bez obzira penjete li se ili spuštate Horvatovim stubama, da biste prošli svih 500, dobro ćete se umoriti. U trenucima kada se upitate ima li kraja i što vam je to sve trebalo, prisjetite se da je netko ove stube izgradio vlastitim rukama. Horvat nas je napustio prije šest desetljeća, ali stube nas još služe i otkrivaju svu raskoš krškog predjela Medvednice.
Ako još niste, pokušajte isplanirati izlet do 500 Horvatovih stuba. Iskustvo će vam se uklesati u pamćenje. Ako se posve prepustite, uklesat će se i duboko u srce, kao u mom slučaju. 500 stuba mi je pomoglo da shvatim da ne moramo težiti promijeniti svijet da bismo ispunili svoju svrhu. Ali, ako nam nešto govori da slijedimo neki cilj… poslušajmo taj zov i krenimo. Polako, predano, smireno, ako treba među divljim životinjama i bićima iz mašte, malo pomalo gradeći na neprohodnom terenu kojim nitko nije kročio, i sigurno ćemo ostaviti barem malo magije ovom svijetu.

Članak na engleskom jeziku pronađite na blogu Secret Zagreb:

Autorica naslovne fotografije: Iva Silla

A ako poželite čuti priču o Horvatovim stubama i to na engleskom posjetite podcast Ive Sille Croatia Underrated

IVA SILLA interpretacijski je vodič europskog udruženja Interpret Europe i američkog udruženja NAI, trener interpretacjskih vodiča udruženja Interpret Europe te kreatorica alternativnih tematskih tura po Zagrebu pod nazivom Secret Zagreb. Secret Zagreb prava je zbirka tematskih tura i igrificiranih istraživanja grada koja je ugostila na tisuće domaćih i stranih posjetitelja na ulicama tajnog Zagreba. Već nekoliko godina Iva se intenzivno bavi i održavanjem edukacija iz područja interpretacije baštine, inovativnog turističkog vođenja, tematskih turističkih proizvoda i igrifikacija. Autorica je nekoliko edukativnih priručnika i radionica. Odnedavno vodi i podcast Croatia Underrated. Uživa u stvaranju putopisnih sadržaja koji promoviraju nepoznate krajeve što je, uostalom, jedan od razloga zašto se priključila baštinskom plemenu Krajolika baštine. Autorsku iskaznicu i sve tekstove Ive Sille pronaći ćete na njezinoj stranici u sklopu Krajolika baštine, a cijelu Ivinu priču pronađite na web stranicama njezinog obrta Kazivačica.