ŠIPAN: Posjet Guinnessovom otoku
Šipan je apsolutno moj najdraži Elafitski otok. Ako slučajno ne znate za njih, radi se o grupi otoka blizu Dubrovnika gdje rado i furešti i fetivi Dubrovčani rado odlaze. Tri naseljena i najčešće posjećena otoka su Koločep (Kalamota), Lopud i Šipan.
Kao najveći, ali i najudaljeniji (17 km od Grada), Šipan nije čest odabir izletnika, to su ipak Lopud sa svojim pješčanim plažima i Kalamota sa svojom blizinom Gruškoj luci. Moguće da zato baš toliko volimo Šipan. Taj mir, ta priroda, prozirno more i stari Skočibuha koji vas pozdravi čim kročite na šipansko tlo, meni su nezamjenjivi.
Šipan ima samo dva naselja: Suđurađ (manje) i Šipanska luka (veće naselja). Sveukupno broji oko 500 stalnih stanovnika. Jedini je otok s mogućnošću pristupa autom, ali mi uvijek radije biramo dobru staru Postiru (ime Jadrolinijinog broda). Proveli smo jedan vrući lipanjski pandemijski dan ove godine i još uvijek ga rado prepričavamo našim prijateljima. Štoviše, očekujemo invaziju na Šipan dogodine koliko smo ga izreklamirali.
Pa dopustite da sanjam malo o budućem vrućem lipanjskom (nepandemijskom) danu.
Nakon što bismo s lokalcima popili kavu u betuli na kantunu, pokucali bi na vrata obitelji Marušić čiji je spomenuti ljetnikovac Skočibuha. Uz dvorac pučanske obitelji Sagroević, onaj obitelji Stjepović-Skočibuha je najočuvaniji i najvrjedniji renesansni dvorac Dubrovačke Republike. Skočibuha još uvijek sadrži sve čime su se krasili svi dubrovački ljetnikovci u zlatno doba Republike – obrambene mire i kule, raskošan renesansni vrt čim uđete, drugi je bio iza kuće za saditi verduru. Zatim kuća koja izvana (kako i nalaže dubrovačka diplomacija) ne izgleda ni upola raskošno kao iznutra gdje na dva kata, uz ostale služeće prostorije, ima dvije saloče od kojih jedna još uvijek posjeduje orginalnu ogradu iz 16. stoljeća iza koje su muzičari zabavljali dubrovačku vlastelu. I tu imam jedan kuriozitet: muzičari su morali osluškivati dinamiku vlastelinskih razgovora i njoj prilagođavati glasnoću svoje svirke. Naime, ako bi nastala neka neugodna tišina, morali bi malo „pojačati“ svoju glazbu. I rijetko su ih mogli vidjeti od spomenute ograde. Bilo je tu svakakvih diplomatskih razgovora, koje nije mogao bilo tko osluškivati.
Nakon upijanja svakog kamena vrijednoga zdanja, ekipa bi vjerojatno već ogladnila pa je vrijeme za objed. Ovo ljeto smo otkrili mali, obiteljski restoran u Suđurđu. Zove se Tri sestre, hrana je odlična i prihvatljiva za svaki, pa i hrvatski, špag. Vlasnici su nas dočekali kao da smo došli u njih doma i priredili nam delicije, koje uz pogled na valu, još bolje prijaju. Poslije brzinskog kupanca u samoj vali, vrijeme je da pokušam uvjeriti ekipicu da se uputimo biciklama na drugu stranu otoka – u mjesto Šipanska luka. Nakon prvotnog uspona, uz koji bi vjerojatno potrošili sav objed, čeka nas obilje jedinstvenog šipanskog polja u kojem već možete početi brojati masline koje ćete vidjeti, uz mnoštvo drugih mediteranskih biljki. Ne znam je li vam poznata činjenica da je Šipan šumovito i biljno najraznorodniji, najmediteranskiji i najrazvedeniji otok juga Hrvatske, ali i otok koji s obzirom na svoju površinu od 16 km2 i uz broj stanovnika, ima najveći broj maslina na svijetu! Imamo vremena za brojanje maslina, znate, treba izpedalati i povratak u Suđurađ. 🙂 Pozdrav!
NATAŠA BRAILO je profesorica, turistička vodičica, blogerica, majka i supruga, a bila bi još mnoga toga da dan ima više od 24 sata. Dubrovkinja s titulom magistre edukacije sociologije i portugalskog jezika i književnosti, 2015. godine pokrenula je svoju stranicu Dubrovnik em Português koja turistima portugalskog govornog područja nudi jedinstven doživljaj u Dubrovniku. Vječno zaljubljena u svoj Grad, uvijek nastoji istražiti neki novi dio najjužnije nam županije i ponuditi informacije svojim gostima kako bi se vratili doma s autentičnim doživljajem, prilično drugačijim od onog Dubrovnika na razglednici. Natašine kontakte i sve tekstove potražite na njezinoj autorskoj iskaznici u sklopu Krajolika baštine.