PULA To je (k)raj!

Pula za mene predstavlja više od grada u kojemu sam živjela od svoje prve do 33. godine. Pula je grad koji nas uči kako živjeti i kako se izboriti za sebe. Uči nas kroz svoju povijest, uči nas kroz izglede fasada, putem obrisa krajolika, grafita na zidovima, gospodarskim razvitkom pa i nekim nelogičnim potezima kao što je, primjerice, prekid željezničkog prometa. Pula je Atomsko sklonište, Pula su Kud Idijoti, Pula je Lungomare, Pula je Uljanik, Pula je filmski festival, Pula je Veruda, Stoja, Šijana, Vidikovac, Monte Zaro, Centar i Kaštanjer.

Iako nisam rođena u Puli smatram je „svojim gradom“ čiji urbani prostor upoznajem i živim čitav svoj život. Pulu doživljavam kao grad po mjeri čovjeka, grad u kojem se od točke A do točke B može stići pješke, grad koji ima prekrasne plaže, prirodu nadomak ruke, sve što je potrebno za ugodan svakodnevan život, ali i zabavu.

Pula je iznimno bogata kulturno povijesnom baštinom koja je nastajala čak 3000 godina. Njezinim najvažnijim dijelom smatram čitav pulski Forum, Amfiteatar, Slavoluk Sergijevaca, Malo rimsko kazalište, pulski kaštel te Dom hrvatskih branitelja i Mornaričko groblje. Pula je moj grad za koji sam iznimno vezana, grad koji volim na bezbroj načina. Volim obrise Uljanikovih dizalica koje se naziru iz daljine kada se približavam gradu, volim svaku ploču na podu u Kandlerovoj ulici, stare zgrade na Forumu i svaki njezin kamen. Dom hrvatskih branitelja, nekadašnju austro-ugarsku kockarnicu koja je danas u funkciji kulturno umjetničkih manifestacija i koju često, zbog iznimno ugodne i tihe atmosfere, odabirem kao mjesto za sastanke.

Ono što sam uvijek smatrala posebno zanimljivim je to da zapravo nemam niti jednu fotografiju ispred neke od navedenih lokacija kao što ih imaju mnogobrojni turisti koje upravo bogata kulturna baština privlači da dođu posjetiti Pulu. Živim te lokacije i one su dio mene kao što su dio svakog stanovnika koji voli grad u kojem je odrastao. Za svako od tih mjesta veže me emotivna spona nastala kroz godine mog odrastanja. Amfiteatar me podsjeća na vatromete u sklopu filmskog festivala u Puli kada smo se kao djeca penjali na ravne krovove stambenih zgrada na Verudi kako bi što bolje vidjeli vatromet, a kasnije kao tinejdžeri odlazili sami u Arenu na projekcije filmova. Kaštel me podsjeća na trenutke kada smo nakon nastave u srednjoj školi odlazili na Kaštel zapaliti cigaretu jer nas tamo nitko nije mogao vidjeti. Uživajući u prekrasnom pogledu na grad gdje smo izmjenjivali tajne, sanjarili o budućnosti i gledali dizalice brodogradilišta Uljanik uljuljkani u neku zaštitnu opnu koju smo osjećali upravo zato što živimo u Puli i odrastamo u njoj.

Taj neki lokal patriotizam, ne znam ni sama kako bih ga nazvala, osjećao se gotovo uvijek i svugdje, bilo prilikom posjete nekim drugim gradovima gdje bi nas prepoznali po slengu i izrazima tipičnim za Puljane ili kad bi se netko sa sjetom prisjećao vojničkih dana u Puli. Uvijek su nas, Puljane, smatrali hladnima i nezainteresiranima što i nije baš tako. Možda taj dojam koji ostavljamo ima više veze s činjenicom da je Pula grad u koji su, kroz tisućljeća, dolazili ljudi sa svih strana i u njemu nesmetano živjeli svoje tradicije i običaje, dok smo mi, naučeni na različitost, sve to prihvaćali ne namećući im svoje. Možda upravo zbog tog nenametanja grad je, s vremenom, pomalo izgubio svoj identitet pa današnje generacije ne žive Pulu kao što smo je mi živjeli, njihova srca ne kucaju u istom ritmu s gradom kao što su naša.

Najljepše i uistinu magično mjesto u Puli za mene je pulski Lungomare, posebice dio od Mornara do Gortanove uvale, dio u kojem sam provela većinu svog života. Prvi odlasci na plažu, savladavanje vještine plivanja, odlasci na more s društvom iz ulice, susreti s prvim ljubavima, prekrasne uspomene s praznika, proslave rođendana, fešte uz gitaru, noćna kupanja… Na to sam mjesto odlazila u česte osamljene šetnje kad mi je život donio jednu od najtežih situacija u životu,  gubitak oca i majke. Lungomare je bilo mjesto koje mi je davalo snagu, utjehu i prijeko potreban mir. I danas znam reći suprugu; ako umrem prije njega da nekako „prošverca“ moj pepeo i prospe ga u more i to na mom posebnom mjestu pulskog Lungomare u kojem svoj posebni kutak čuvam “sebično” samo za sebe.

Na mom mjestu nalaze se barke čije ljuljuškanje na valovima ima meditativan efekt. Pogled prema obzoru na kojem se naziru jedrilice više je nego umirujući i čaroban. Boravak na tom mjestu ispunjava me zahvalnošću što su moji roditelji od svih gradova upravo Pulu izabrali za mjesto preseljenja iz Pariza u kojem sam rođena.

Osim mog magičnog mjesta broj jedan, izdvojila bih još jedno, a to je sveučilišna knjižnica u Puli koja me podsjeća na srednjoškolsko razdoblje. Čak i sada kad je posjećujem, osjećam kao da ulazim u vremeplov koji me vraća 25 godina nazad budeći u meni neopisivu želju za znanjem i volju za učenjem.

Pula obiluje događajima i manifestacijama, od izložbi, kino projekcija, kazališnih izvedbi, filmskog festivala, koncerata u Areni, u klubu Uljanik, u hotelu Puli, u klubu Monteparadiso u Rojcu. Upravo oni održavaju Pulu urbanom sredinom, koliko je to danas moguće. Ne samo zbog moje preferencije alternativnih rock glazbenih pravaca, one mladenačke buntovnosti koja promišlja i koja se diže i bori za sebe, svjesno i pravedno.

Trenutno živim i radim u malenom Ližnjanu koji je 12 kilometara udaljen od Pule i puno teže pronalazim vrijeme  za odlazak u šetnju na Lungomare, no to je još uvijek za mene najčarobnije mjesto u Puli na kojem mogu najbrže i najlakše napuniti baterije za sve što mi život donosi.

Ovu emotivnu posvetu Puli završit ću jednim pulskim grafitom koji glasi: „Pula to je (k)raj!“. Pula je naš vlastiti odabir, raj na zemlji ili kraj, što opet ostavlja nadu u pozitivno, jer svaki kraj je i novi početak. Pula uvijek daje novu priliku, samo je morate prepoznati i osjetiti.

Naslovna fotografija: Divovi u Uljaniku s Valelunge

Autorica naslovne fotografije: Natali Palko Zirdum

---

NATALI PALKO ZIRDUM je interpretatorica baštine, „multi tasking praktičar“ – što je postalo i uobičajeno ako se želi preživjeti, Puležanka, Ližnjanka, u konačnici stanovnica planeta Zemlja koji želi za sobom ostaviti što više lijepih trenutaka i pozitivnih iskustava. U svoje profesionalno vrijeme promišlja o mogućim načinima implementacije koncepcije održivog turizma u destinaciji u kojoj radim te o mogućnostima razvoja održivog turizma zasnovanog na kulturno-povijesnoj baštini. Kroz svoj profesionalni rad kao direktorica TZ Općine Ližnjan uspjela je spojiti ono što joj stoji kao titula, magistra kulture i turizma. Jedan od najdražih projekata je organizacija Tečaja za vodiče interpretatore CIG (Certified interpretative guide) udruženja Interpret Europe koji je iznjedrio nova poznanstva, projekte i suradnje koje se slažu poput puzli i uzdižu baštinsko naslijeđe općine Ližnjan. Želite li pobliže upoznati Natali, posjetite njezinu autorsku iskaznicu u sklopu Krajolika baštine.