OZREN DOMITER

ZAGREB: Lapidarij AMZ – Kava u društvu rimskih bogova, božica i careva

Posjetite li lapidarij Arheološkog muzeja u Zagrebu, možda Vam rimski car ili rimska božica, vojni liječnik, stogodišnji Zagrepčanin, Heraklo ili panonski bog mora mogu upotpuniti jutarnje ispijanje kave ili večernju šetnju, a možete biti sigurni kako Vam ulaznicu naplatiti neće. Mnogo je manje vjerojatno, i u tome će Vam morati pomoći Fortuna, kako ćete među njima nabasati na nekog susretljivog kustosa koji će Vam o istima rado reći više, a možda Vam i platiti kavu. Možda!

Arheološki muzej u Zagrebu čuva gotovo pola milijuna najrazličitijih predmeta koje je pribavio tijekom svojeg 160 godina dugog djelovanja. Bilo da je riječ o predmetima od stakla, keramike, onima iz razdoblja srednjeg vijeka, Stare Grčke, Egipta ili rimskodobnima, o osteološkom ili numizmatičkom materijalu, kamenim alatkama ili mramornim statuama, Muzej ih svejednako brižno čuva u namjenski oblikovanim i dobro zaključanim čuvaonicama s debelim metalnim vratima, daleko od očiju javnosti i svjetala muzejskih vitrina. Tek manji, sićušan dio njih, neznatnih dvije tisuće ili 0,5 % dostupno je očima posjetiteljima unutar stalnog muzejskog postava.

Arheološki muzej u Zagrebu
Foto: Igor Krajcar /AMZ

Nažalost, nakon potresne 2020. godine, posjetiteljima nije dostupno ništa: niti Vučedolska golubica, niti Solinjanka, niti Zagrebačka mumija sa Zagrebačkom lanenom knjigom, niti Idol iz Dalja, Branimirov natpis, keltski novac, niti japodska oglavlja, čak ni jantarne perlice ili zlatni nakit rimskih matrona. Doduše, neki od navedenih dostupni su u elektronskoj formi, na mrežnim stranicama Arheološkog muzeja u Zagrebu na ovoj poveznici pa tko voli, neka izvoli! U Muzej preko monitora, svašta!

Lapidarij Arheološkog muzeja u Zagrebu
Foto: Igor Krajcar/AMZ

S druge strane , točnije sa stražnje strane istog Muzeja, u Gajevoj, tamo gdje stoje taksisti, točno preko puta Stojedinice, muzejsko je dvorište, a u dvorištu hamburgeri, kava, pivo, čaj, konjak, stolci, stolice i staro kamenje. Dvorište je lapidarij, segment muzejske zbirke izvornih kamenih spomenika iz rimskog razdoblja, hamburgeri, pivo i kava su hamburgeri, pivo i kava, što samo po sebi ne zahtjeva daljnje pojašnjenje. Međutim, ovo rimsko kamenje na zelenilu travnate površine i podno desetmetarskih bršljana, uistinu zavrjeđuje barem pokoji redak.

Postav izložbe “Troja na putu” 2018.
Foto: Igor Krajcar/AMZ

Kamenje je, dakle, u Muzej dospjelo mahom tijekom konca 19. i prve polovine 20. st., uglavnom, iako ne i isključivo, s južnog prostora rimske provincije Panonije, omeđenog međuriječjem Drave, Save i Dunava te rijekom Sutlom i planinskim masivom Velebita na zapadu. Generalno, svi spomenici nastali su u razdoblju od 1. do 5. st., od različitih vrsta kamena poput skupocjenog mramora, široko dostupnog vapnenca ili bazičnog pješčenjaka. Među 80-ak spomenika zateći ćete statue rimskih bogova, božica i careva, nadgrobne spomenike rimskih građana,  zavjetne žrtvenike podizane raznim božanstvima.

Nadgrobni spomenik Marka Mucija Hegetora
Foto: Silvija Jacić

DOKTOR HEGETOR

U slučaju slabosti, mučnine ili povišene temperature uzrokovane jakim suncem u muzejskom lapidariju, s punim se povjerenjem možete obratiti našem rimskom liječniku grčkog porijekla, Marku Muciju Hegetoru, koji je zanat ispekao još tijekom 1. st. služeći kao dobrovoljac Tridesetdruge kohorte rimske vojske, stacionirane u Sisku.

Liječnikov nadgrobni spomenik, pronađen u Sisku, podigla je Mucija Korintija, njegova nekadašnja robinja, sasvim sigurno u znak zahvalnosti za pošten, ljudski odnos i slobodu koju joj je Hegetor podario.

Izida iz Nina, bez glave
Foto: Silvija Jacić

IZIDA IZ NINA, BEZ GLAVE

Obezglavljene rimskodobne statue nisu rijetka pojava pa tako i ovaj kip s polovine 1. st. ne predstavlja posebnost. Umetnuta je glava iz polukružnog utora mogla ispasti, biti iskorištena u najrazličitije svrhe, a ne bi bila rijetkost i da se zatekla u nekom drugom muzeju ili privatnoj kolekciji.

Iako obezglavljena, ova statua izrađena iz bijelog mramora s otoka Tasa u Egejskom moru, s velikom se pouzdanošću može opisati kao kip božice Izide, izvorno egipatske božice, Ozirisove žene, a Horusove majke, božice plodnosti i prosperiteta duboko upisane i u rimski vjerski obrazac.

Torzo rimskog imperatora
Foto: Silvija Jacić

NA KAVU S RIMSKIM CAREM

Eh! Ako bih iz čitave mase kamenja u lapidariju jedan zaslužio posebno pažnju, onda je to statua „militariziranog“ rimskog cara s prikazom pobjede nad poraženim neprijateljima na prsnom dijelu oklopa. Više o ovom spomeniku iznimne estetske vrijednosti i proizvodne kvalitete, dostupno je na ovoj poveznici. Spomenik je svoju rolu odigrao i u video spotu Johnija Štulića , a rimski car koji je tijekom prve polovine 1. st. ukrašavao javni prostor rimskog Visa, danas je stalni gost kafeterije u lapidariju Arheološkog muzeja.

Naslovna fotografija: Igor Krajcar/AMZ


OZREN DOMITER diplomirani je arheolog i muzeolog koji radi u Arheološkom muzeju u Zagrebu kao kustos na Antičkom odjelu. Sudjeluje u programu popularizacije arheološke i muzejske djelatnosti „Arheološki susreti u školama“. Studentima muzeologije demonstrira kako radi kroz namjenski oblikovan program studentske prakse. Dio je autorskog tima muzejske akcije „Zagreb dok ga još ni bilo – prije 1094.“ S kolegama iz inozemstva radi izložbe (trenutno u sklopu Festivala arheologije Europske unije), a kroz promociju baštine lokalnih zajednica pomaže kolegama iz Hrvatske da svoje izložbe predstave u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Nerijetko organizira skupove arheološke i muzejske tematike te piše doktorat na Sveučilištu u Zadru. Tehnički uređuje znanstveni časopis „Vjesnik AMZ-a.“ Voli kad je njegov rad društveno angažiran, pa ako je moguće da bude i društveno relevantan. Sve što radi, ne radi zbog kipova, već s idejom da njegov rad doprinese društvu čiji je neuklopljiv djelić. Želite li bolje upoznati Ozrena Domitera, potražite njegovu autorsku iskaznicu u sklopu Krajolika baštine ili potražite njegov kontakt na stranicama AMZ.