Ozren Domiter

Ozren Domiter

Meni je rečeno da sam u ovom baštinskom plemenu hormonski antipod i emocionalna ravnoteža. Prvo je samorazumljivo, drugo znači da baštini pristupam lišen emocija, strasti i entuzijazma, hladno, objektivno i neumoljivo logično.

Izučio sam za arheologa i muzeologa na Filozofskom pa su mi dali diplomu i od tada me javnim novcem plaćaju da čuvam kipove u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Kipovi su u pravilu rimski, a osim što ih čuvam, proučavam ih kroz razne vjerske aspekte poput kultne fuzije, carskog kulta, službene religije. Usprkos tome, vodim se mišlju da su muzeji tu zbog ljudi koji u njih (ne)dolaze, a ne zbog kipova. Stoga, ponekad svoja saznanja podijelim sa zainteresiranim učenicima kroz program popularizacije arheološke i muzejske djelatnosti „Arheološki susreti u školama“, ponekad studentima muzeologije demonstriram kako radim kroz namjenski oblikovan program studentske prakse. Ponekad kao dio autorskog tima muzejske akcije „Zagreb dok ga još ni bilo – prije 1094.“ neki od rimskih predmeta postavim na mjesto njegovog pronalaska, ponekad s kolegama iz inozemstva radim izložbe – trenutno u sklopu Festivala arheologije Europske unije, a ponekad kroz promociju baštine lokalnih zajednica pomažem kolegama iz Hrvatske da svoje izložbe predstave u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Volim društvo pa nerijetko organiziram skupove arheološke i muzejske tematike. Ako ih pak organizira neko drugi, još bolje, ja rado sudjelujem. Pokušavam napisati doktorat na Sveučilištu u Zadru. Tehnički uređujem totalno super znanstveni časopis „Vjesnik AMZ-a.“ Kad već moram raditi, volim da taj moj rad bude društveno angažiran, pa ako je moguće da bude i društveno relevantan. Sve što radim, ne radim zbog kipova, već s idejom da moj rad doprinese društvu kojeg sam neuklopljiv djelić.

Volim osobne slobode, Dinamo i punk, a mrzim sve što mrze mladi! Film „Trainspotting“ pogledao sam bezbroj puta. Što se filmova tiče, plakao sam jedino na „Bonnie i Clyde.“ Što se plakanja tiče, navodno sam plakao i na prijateljevom vjenčanju.
Nemam nikakav napet hobi, ponekad zaigram nogomet ili šah. Nemam kućnog ljubimca, životni moto niti omiljenu uzrečicu! Ne skupljam salvete, nemam dopisnog prijatelja, ne boćam. Imam dozvolu za voditelja brodice B kategorije, što uključuje i skelu. Najdraža životinja mi je nosorog ili hobotnica.
Kad pijem, pijem pivo, čim jeftinije tim bolje, po mogućnosti u plastičnoj boci, odmah ispred dućana. Za gablec volim burek i jogurt, rjeđe čušpajz ili sendvič.
Visok sam 182 cm, imam 85 kg, plave oči i svijetlo smeđu kosu. Rođen sam jednog jesenskog ponedjeljka, prije 32 godine. Odrastao sam u najboljem mjestu na svijetu, a tko nije čuo za Gajnice, s njim ni ne želim imati posla! 😉