LOKRUM: Ukleti raj nadomak Dubrovnika
U moru priča dubrovačkog kraja (raja u kojem živim), započinjem s đardinom Grada. Lokrum. Tek jedan od 1244 hrvatska otoka, reći biste. Od toliko toga po Gradu, ja izabrala Lokrum, reći ćete. Ali, Lokrum je poseban. Kad vam kažem da nije pametno (niti moguće) tamo prespavati, već ćete nastaviti čitati.
Tek 600 metara od Grada, krije se oaza mira za Dubrovčane, koje nakon onoliko kamena vapnenca, razumljivo zovemo đardinom (vrtom) Dubrovnika. Svako po ure isplovljavaju brodovi Skala i Zrinski i tek što ste se prestali diviti mirima (zidinama) s morske strane, već će vas dočekati kristalno more u Portoču, lučici s kojom ćete započeti svoju posjetu Lokrumu. E sad, Dubrovčani će vjerojatno tamo i ostati jer se zna da je na skalicama najbolji hlad i nema ježa. Ali ja vam savjetujem da zavirite u unutrašnjost otoka.
Započnite s Benediktinskim samostanom iz koji se prvi put spominje 1023. godine. Benediktinaca tamo nema od 1798., kada je zadnji napustio otok, nakon prodaje posjeta. No, nisu oni svojevoljno pošli. Kaže legenda da su se Benediktinci itekako odupirali odlasku s njihovog komadića raja, no kad su to ipak morali učiniti, odlučili su „zapapriti boravak na Lokrumu budućim posjetiteljima“.
Pa se priča da su noć prije odlaska, s kapuljačama na glavi, zapaljenim svijećama koje su okrenuli naopako, izgovarali molitve (bolje rečeno kletve), nekoliko puta obilazeći šetnice otoka. Slučajno ili ne, nakon njihovog odlaska, sljedeće posjetitelje otoka pogađale su određene nesreće, pa i tragedije, pogotovo pripadnike kraljevskih obitelji. Sjećate se da ste pročitali da ne možete prespavati? I da možete, možda ne biste htjeli jer nije ugodno susresti neke sjenke i čuti čudne zvukove usred, ono što bi trebalo biti, spokojne ljetne večeri na Lokrumu.
Ovoj legendi svjedoči i donji dio samostana, preuređen u izložbeni prostor. Tako ćete tamo pronaći i video projekciji noćne šetnje Benediktinaca netom prije odlaska s otoka. Da, malo će vas proći trnci ali zar to nije dio onog autentičnog doživljaja kojemu svi težimo tijekom putovanja?
Na istom mjestu ćete pronaći i legendu o Richardu Lavljeg Srca. Iako nekolicina lokalaca ne vjeruje u ovu priču, legenda kaže da je Richard doživio brodolom i da se zavjetovao da će, tamo gdje se i ako se spasi, sagraditi crkvu. I gle čuda, spasio se baš na Lokrumu. No, Dubrovčani su ga uvjerili da bolje neka sagradi crkvu u Dubrovniku, jer nam je falila baš jedna nova katedrala. Prisjetimo se, prvu smo (onu istu koju smo otkrili tek nakon potresa 1979. godine) tad već izgubili, drugu nam je navodno Richard pomogao izgraditi, no nakon što se srušila u Velikoj trešnji 1667. godine, sagradili smo treću koja i danas ponosno krasi naš Grad.
Sada kada ste se upoznali s legendama, morate znati i čemu je služio samostan nakon Benediktinaca. U 19. stoljeću u južnom dijelu samostana izgrađen je ljetnikovac mlađeg brata cara Franja Josipa, Maksimilijana Habsburškog. A tamo se odvijala prava romantična priča. Nadvojvoda Maksimilijan bio je veliki obožavatelj Lokruma, pa je pretvorio otok za sebe i svoju izabranicu Šarlotu u pravi mali bijeg od stvarnosti. Šarlota je bila belgijska princeza no udajom za austrijskog nadvojvodu koji je bio posljednji car Meksika, ona je postala carica Meksika ili kako su je zvali Emperatriz Carlota. U njenu čast, na otoku ćete pronaći nekoliko ostavština Habsburgovca, poput Šarlotinog zdenca. Za opskrbu ljetnikovca vodom, izgrađeno je i nekoliko vodosprema, a i trebalo je održavati prelijepi botanički vrt, koji i danas krasi unutrašnjost otoka.
Završit ćemo s najvišom točkom na otoku, koja ujedno pruža i najljepši pogled na Grad. Kada su 1806. došli Frančezi i dvije godine nakon završili s našom slavnom Republikom, htjeli su istaknuti svoju vlast izgradivši tri tvrđave. Jedna od njih nalazi se na Lokrumu a zove se Fort Royal.
Koristila ju je i austrijska vojska. A da biste došli do brdašca visine 97 m, trebat će vam 20-ak minuta uspona koji se, vjerujte mi, itekako isplati. Prošećite putevima austrijskih vojnika, udahnite jedinstvenu lokrumsku energiju ali pazite! Ne smijete ponijeti ništa s otoka. Kažu, nije dobro. Stići se vas Lokrumska kletva. Ili neće. Ostavljam vama na prosudbu.
“Concordia. Res. Paurae. Crescunt. Discordia. Maximae. Dilabuntur.”
“Slogom rastu male stvari, neslogom se i najveće raspadnu”
Autorica svih fotografija: Nataša Brailo
NATAŠA BRAILO je profesorica, turistička vodičica, blogerica, majka i supruga, a bila bi još mnoga toga da dan ima više od 24 sata. Dubrovkinja s titulom magistre edukacije sociologije i portugalskog jezika i književnosti, 2015. godine pokrenula je svoju stranicu Dubrovnik em Português koja turistima portugalskog govornog područja nudi jedinstven doživljaj u Dubrovniku. Vječno zaljubljena u svoj Grad, uvijek nastoji istražiti neki novi dio najjužnije nam županije i ponuditi informacije svojim gostima kako bi se vratili doma s autentičnim doživljajem, prilično drugačijim od onog Dubrovnika na razglednici. Natašine kontakte i sve tekstove potražite na njezinoj autorskoj iskaznici u sklopu Krajolika baštine.