BIOGRAD: Škrinja s dna mora i druga baštinska blaga

Posao me doveo u Biograd na Moru o kojem nisam baš puno znala. Čula sam za njegove lijepe plaže prepune hladovine, dvije marine i znala tek neke općenite, povijesne činjenice o krunidbi ugarsko-hrvatskih kraljeva. Ništa posebno, ništa magnetično. Ostao je nekako u sjeni obližnjeg Zadra u kojem sam provela mnoga ljeta kao djevojčica. A onda sam, slijeći svoj baštinski kompas i ja posjetila Biograd, prošetala njegovim ulicama, osluhnula što mi ima za reći. I saznala toliko toga što vrijedi ispisati.

Prišapnuo mi je, dakle, da je jedna od najprominentnijih figura njegove turističke prošlosti bio, ni manje ni više, nego Armenac i to imenom Vagan Melik Karaganjan koji je zbog svojih silnih zasluga proglašen počasnim građaninom. Daleke 1935. izgradio je prvi, i to jako moderan, gradski hotel (u kojem je nastupala i slavna Zinka Kunc!) i tako odredio turističku budućnost ovoga grada. Ali tu nije stao! U vrlo kratkom je roku sagradio ortopedsku bolnicu, električnu centralu, a na obližnjem otočiću u planu je imao i kockarnicu! Bio je pravi vizionarski tip koji je taj grad htio pretvoriti “u jugoslavensku Nicu, mondeno ljetovalište međunarodnog značenja“. U njegovoj životnoj priči, dostojnoj filmskog scenarija, ostvarenje te vizije nije bilo predviđeno, ali grad i dalje pamti njegove zasluge.

Jednu drugu, fascinantnu priču otkrila sam (također) u Zavičajnom muzeju. Smješten na rivi, skroman i pomalo neugledan, muzej izgleda skoro kao da mu je neugodno među svima tim živopisnim, bučnim kafićima i restoranima. Gotovo ga nitko ni ne primjećuje i rijetko tko ne zna da krije nevjerojatno blago i jedinstvenu priču Jadrana. Jedinstvenu zbog toga što je tim brodolomom davne 1583. na dno mora potonulo niz predmeta o kojima su sanjale ljepotice iz harema turskog sultana Murata III. Nakon što je harem pretrpio veliki požar, sultan ga je što prije htio opremiti dragocjenim predmetima mletačkih majstora i obrtnika, pogotovo staklara. Pa je požurio dolazak preko svake mjere natovarenog broda (s čak 10 000 predmeta) na kojem su mletački trgovci prevozili 5000 okruglih prozorskih stakala, ali i raskošne viseće svijećnjake, nakit, posuđe, čaše, vaze, ogledala, kožne naočale(!), tkanine, brodsku opremu te sirovine.

Posebnu pažnju javnosti privukla je izvađena škrinja koja je sličila na brodsku blagajnu i čije je otvaranje 1963. bilo pravi medijski događaj. Iako su istraživači bili uvjereni da će u njoj pronaći blago, iz crnoga mulja izvučene su – košulje, kape i 54 metra nevjerojatno dobro sačuvane tkanine od damasta. Poslije je s metrom toga damasta u Švicarskoj “plaćena” vrlo skupa konzervacija te tkanine koja predstavlja svjetski raritet i pravo kulturno blago! U Zavičajnom muzeju značajno mjesto zauzima i priča o glagoljici koju, osim u muzeju, možete susresti i na jednom neobičnom mjestu. Zajedno s latiničnim pismom naći ćete je na ulaznoj ploči gradske vijećnice koja se ističe svojim upečatljivim izgledom i crvenom fasadom.

Ako, poput mene, pogledate grad malo bolje naći ćete još neke detalje u kojima se prepoznaje njegova osobnost. Zelen i skladan park tik uz autobusni kolodvor, tihe, intimne ulice i trgići, izgledom jednaki poštanski sandučići svih kuća u staroj jezgri i njihovi lijepi, kameni kućni brojevi, nadahnuto oslikani zidovi nekolicine dvorišta, profinjeni arhitektonski detalji na pročeljima uz rivu, autentične konobe s interijerima u kojima je pažljivo i brižno sačuvana prošlost… I ime grada istaknuto posvuda, od spomenutih sandučića, do rasvjetnih stupova, stalaka za bicikle – da slučajno ne zaboravite gdje se nalazite! Priča je još mnogo, priča koje moraju biti ispričane, zanimljivo, vješto i poučno, svim tim brojnim turistima koji dolaze u ovaj grad uživati mahom u predivnim plažama tek par minuta udaljenima od centra grada i brojnim prirodnim ljepotama u okruženju.

Autorica naslovne fotografije: Silvija Jacić

SILVIJA JACIĆ promotorica je interpretirane baštine i koliko zna, jedini profesionalac u Hrvatskoj koji se time isključivo bavi. Njezina fascinacija (maritimnom) baštinom započela je promocijom jadranskih svjetionika i hrvatskih turističkih odredišta, a rasplamsala se na radionici o interpretaciji baštine 2017. godine. Ta ju je radionica, kao i susret s magičnim hrvatskim gradom Bakrom koji joj je preokrenuo život, usmjerila prema poslu njezinih snova – skupljanju baštinskih priča, promociji hrvatske baštine u zemlji i inozemstvu te suradnji s brojnim kolegama na različitim projektima. Vrhunac te suradnje upravo su Krajolici baštine koje potpisuje kao svoj prvi autorski projekt. Želite li pobliže upoznati Silviju, pročitajte njezinu autorsku iskaznicu u sklopu Krajolika baštine ili posjetite njezinu web stranicu Promo&press.