RAB: Samostan svetog Andrije – posebna rapska veza sa svijetom

Uplovivši u luku grada Raba, ne prestajemo se diviti viđenom pejzažu, koji kao da je i sam lađa s četiri jarbola. Samo nakon par prijeđenih koraka već smo unutar gradskih zidina i zastaje nam dah zbog ljepote klesanog kamena i mirisne oaze parka Dorka.

Nastavljajući prema najvišoj točki grada Raba, stižemo do franjevačkog samostana i crkvice svetog Antona, Antuna Opata, pa preko Vele crikve, bivše katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije nastavljamo prema tisuću godina starom samostanu svetog Andrije.

Tu želimo zastati i osjetiti sve mirise, tajne i običaje koje je stoljećima čuvao ovaj Božji hram molitve i rada. Ora et labora.

1018. je godina iz koje datira kamena ploča ugrađena u južni zid zvonika samostana koji se i spominje već tijekom tog 11. stoljeća kao samostan utemeljen za kćeri plemenitih otaca, izgrađen na samim liticama iznad mora. Zanimljivo je da habit ovih koludrica u svom kroju otkriva jedan detalj koji se veže za plemkinje. Bijeli ovratnik na poprsju crnog habita podjeća upravo na plemićko porijeklo koludrica koje su prije ulaska u samostan nosile haljine raskošnih dekoltea.  

Neke plemenite obitelji su našle mjesto svojim grobnicama ispred samog ulaza u samostan, kao na primjer poznata rapska plemićka obitelj Nimira. Biti na tom mjestu prožetom tisućljetnim uspomenama i čuti tihu molitvu uz pjevanje što dopire kroz zidove ispunja vas posebnim osjećajem divljenja, čak i onda ako niste bliski s religijom. Samostan svetog Andrije živi s otokom, koludrice mole za sve…

U cijelom nizu stoljeća od kada koludrice žive unutar visokih i čvrstih zidina rapskog samostana koji se nadvio nad liticama, a pod imenom časnog sveca Andrije, jedna je godina od posebne važnosti. Godine 1530. zaređuje se koludrica Luchina de Dominis plemenita roda de Dominis, iz iste one obitelji u kojoj se trideset godina kasnije rodio poznati teolog, znanstvenik, nadbiskup, i još mnogo toga, Markantun de Dominis. Luchina de Dominis ulazi u samostan i na dar prinosi ikonu koja je pronijela glas o Rabu diljem svijeta.

Evo što se dogodilo.

Jedne večeri, a u vrijeme devetogodišnje paralize od koje je patila naša Luchina, upravo u vrijeme dok su ostale koludrice molile Bdijenje pred blagdan Male Gospe, čuje Luchina glas kako joj govori, Luchina, moraš ustati i otići moliti zajedno s ostalim koludricama. Ma kako ću, upita Luchina; obuci se i pođi, nastavi glas, a s ikone zasja snažno sjajno svjetlo koje su vidjeli i ribari dolje na moru. Pohitali su brzo gore misleći kako je samostan zahvatio požar, no uskoro su shvatili kako su svjedočili čudu. Luchina je prohodala.

Sutradan je biskup namjeravao odnijeti ikonu u katedralu na štovanje, no nije je uspio skinuti sa zida. U malenoj procesiji Luchina de Dominis je osobno nosila ikonu u katedralu. Mnoga su se čuda nakon toga dogodila po zagovoru rapske Gospe, a ponajviše u vrijeme haranja kuge. Gospu su darivali zavjetnim darovima, a sami otočani su se zavjetovali kako će iz svih sela doći u katedralu noseći križeve. Procesija Križi postoji i danas veličajući Gospina uslišenja. Velika je to danas svećanost kada iz svih mjesta otoka Raba dođu vjernici pred grad Rab gdje ih dočeka svećenik s ikonom Gospe. Odlaze tako svi zajedno u katedralu gdje ikona ostaje do konca mjeseca travnja da bi se nakon toga ponovo vratila u svoj samostan u koji ju je Luchina nekoć bila donijela.

 Mnogi su važni ljudi posjetili Rab, ali neki čak i prije tog posebnog događaja ozdravljenja. 1177. godine dolazi papa Aleksandar III posvetiti katedralu. Za tu su prigodu rapske koludrice napravile poseban kolač od mendula, a recept i dalje imaju zapisan u originalu. Taj kolač, Rapska torta posebna je delicija bez koje nema niti jednog slavlja, a budući se često pravi u obliku štangica, tako je i odličan poklon kojeg možemo lako sa sobom ponijeti.

Koludrice su umnogome poznate po svojim proizvodima. Nekoć su proizvodile svilu i izrađivale ikone, još i danas izrađuju razne ručne radove koje prodaju u malom dućanu kojeg su nedavno otvorile u svom samostanu. Tamo se mogu naći razne delicije, pa i poznata rapska torta. No, ono što mnogi turisti cijene pa kasnije naručuju pakete na svoje adrese, to su razne masti i pomade, tinkture i čajevi, marmelade i likeri. Izbor je raznolik i velik, a kao takav također stvara jednu posebnu vezu svih onih koji dođu na Rab i koji ovaj samostan ponesu u srcu kud god da pođu.   

Naslovna fotografija: Mladen Šćerbe

BOŽIDARKA ŠĆERBE HAUPT, ili jednostavnije, Darka profesorica je, prevoditeljica i sudski tumač za talijanski i njemački te turistički vodič za talijanski, engleski i njemački jezik. Slikom, riječju i šetnjom bilježi kamen i tradiciju morskog krajolika uzduž našeg plavog Jadrana pogotovo ljepote i posebnosti “svojih” gradova; Splita, Raba, Novalje, Zadra i Šibenika.
Piše, prevodi i stvara autorska djela razne tematike. Godine 2003. počinje proučavati kinesku kaligrafiju i slikarstvo. Njezina prva samostalna izložba zvala se Iz kale u mahalu.
Svoju posvećenost baštini iskazuje već 1988. sakupivši jezičnu i maritimnu građu otoka Raba, koja je objavljena u časopisu Ethnologica Dalmatica prigodom obilježavanja godine mora. Nakon sudjelovanja u baštinskoj radionici 2019. u Gorskom kotaru postaje članom organizacije Interpret Europe i inspirirana radionicom počinje osmišljavati programe Priča o vodi zagrad Novalju, Pronađi svoj kamen, također za grad Novalju, Priča o ruralnom Splitu i našem Malom mistu za grad Split, te S Markom i Darkom po Splitu, tematskom turom koja je posvećena ocu hrvatske književnosti, Marku Maruliću. Želite li bolje upoznati Darku, potražite njezinu autorsku iskaznicu na Krajolicima baštine te produžite do njezinih blogova Exploring Croatia with Darka, Darkaartandphotographyi Unterwegs in Kroatien ili You Tube kanala Exploring Croatia with Darka.