ARTEFACTO: Naušnice “Panonske školjke” – tračak ljepote zlatnoga sjaja
Obožavam Artefacto nakit koji stvaraju Nataša i Carlos Bellante. A kako i ne bih kad je inspiriran hrvatskom baštinom, napravljen s puno pažnje i posvećenosti. Njihove naušnice ‘Panonske školjke’ ili, od milja, ‘Zagrebačke madlenice’ na sebi nose gravuru detalja vitraja Zagrebačke katedrale po nacrtu Hermanna Bolléa uobličenim u školjkastu naušnicu koja podsjeća na Proustovu madlenicu. Kad sam ih vidjela, pomislila sam; divne su, ali meni zlato ne stoji. Prilika da ih probam demantirala je moju zabludu da mi ne pristaje boja zlata. Naprotiv, ove naušnice donijele su mi uistinu posebno iskustvo.
Naime, na dnu svake nalazi se maleni biser koji nježno zvoni pri svakom koraku. Hodati tako Zagrebom, praćena bisernom jekom svojih koraka, za mene je postala prava mala svečanost. Svečanost tim ljepša kad joj se netko pridruži i kad u njoj, umjesto sladunjave romantičarske patetike, prepozna ljepotu osjećaja i trenutka ispisanu malim, filigranskim detaljem.
Svoje prijatelje pronalazila sam i pronalazim na svim stranama svijeta, u raznolikim prilikama. No, ponekad, ti neki posebni ljudi do mene stignu (ili ja do njih) tako što se najprije sprijatelje naša djeca, a tek onda mi. Prije nekoliko godina, moja Katarina i njezin poseban prijatelj i uistinu predivan dječak Andrej, povezali su prijateljstvom i svoje mame. Irenu i mene uvelike razlikuju izgled i životne priče, a veže nas isti senzibilitet horoskopskih vaga, upornih tragačica za svime što je lijepo, duboko i smisleno, za svime što izlazi iz okvira i pokorava se samo zakonima životne radosti u kojoj znamo uživati bez ostatka. Nije me stoga začudilo njezino oduševljenje mojim naušnicama, u njezinom dojmu zrcalilo se sve što sam osjetila. I ona se u trenu zaljubila u njihov zlatni sjaj i biserni zvuk, a ja sam, u tom istom trenu, odlučila pokloniti joj iste takve.
Od tog trena prošlo je puno mjeseci i moja namjera da joj ih osobno uručim pretvorila se u nešto nedostižno. Epidemija je stala na put našim druženjima istovremeno nas sve udarivši po, ionako ne previše punim, džepovima. Obećanje sam, stoga, odgodila za neka druga, prikladnija i pitomija vremena u kojima ćemo si opet moći priuštiti uživanje u ljepoti, bez grča i straha koji su nam sada svakodnevno na repertoaru.
Drugi zagrebački potres pogodio me još više no prvi. Kad imaš ljude oko sebe, male i one u poznijim godinama pa i ljubimce, ni ne stigneš razmišljati o tome što osjećaš i koliko se bojiš jer ti je najvažnije da zbrineš one koji o tebi ovise. Kad se s potresom suočiš sam, kao ja taj drugi put, postaneš svjestan svega što si potisnuo i strah odjednom eruptira u svoj svojoj čudovišnosti. Zaprepaštena njegovom snagom, u prvi mah se nisam mogla ni pomaknuti. A onda sam počela osjećati bijes što moramo živjeti u njemu, što nam je, već dugo, svaki dan obilježen njime i što će tako još dugo i ostati. Iako znam da je moćniji od mene, poželjela sam tog trena učiniti nešto iz inata, prkosa, nečim mu se, drsko, bar malo, nasmijati u lice.
Pa sam odlučila da je taj trenutak baš onaj pravi kad trebam ispuniti obećanje, da je dan kad nas je sve prenerazio i prepao taj novi, siloviti udar, baš pravi dan za kupovinu nakita.
U danu velikog straha odlučila sam pokloniti tračak ljepote svojoj prijateljici, kako bi njezine korake, baš kao i moje, kroz ova teška vremena, glasnije od tog straha pratio zlatni sjaj i nježni, biserni zvuk Artefactovih prelijepih naušnica.
Autorica teksta: Silvija Jacić
Autorica naslovne fotografije: Irena Pavlović
ARTEFACTO je uistinu plod velike ljubavi. Davne 2000. godine umjetnik Carlos Ignacio Bellante, rodom iz La Plate u Argentini, odlučio je doći u Hrvatsku kako bi otpočeo zajednički život sa svojom Natašom. Osnovali su obitelj, ali se i upustili u zajedničku poslovno-umjetničku avanturu odnosno izradu nakita i drugih umjetničkih predmeta. Sam Carlos već dugo godina stvara umjetnički nakit pod nazivom Bellante Jewlery , a nešto kasnije pokrenuli su liniju zajedničkog baštinskog nakita Artefacto u kojem glavnu kreativno-poduzetničku riječ ima Nataša.