MALI LOŠINJ: Muzej Apoksiomena – uzbudljivo putovanje do jedinog eksponata
Od devet do sada poznatih varijacija prototipa Apoksiomena, lošinjski je kip najcjelovitije i najbolje sačuvan pa ne čudi odluka da za stalan dom u Malom Lošinju dobije vlastiti muzej.
No, kako jednu, pa makar i tako savršenu skulpturu poput Apoksiomena učiniti zanimljivom velikom broju ljudi svih uzrasta, kako zadržati njihovu pažnju, pobuditi osjetila? Kako ih uvući u priču o kipu grčkog atleta koji je dva tisućljeća, nakon što je, pretpostavlja se, u nevremenu bačen s neke rimske lađe, ležeći na boku, mirno snivao u hladnim dubinama lošinjskog akvatorija?
Bi li njegovu vrijednost i savršenu ljepotu ljudsko oko uistinu cijenilo kad bi ga ugledalo ubrzo nakon ulaska u muzej, predstavljenog na način na koji smo navikli? Ili je trebalo stvoriti neočekivanu atmosferu tajanstvenosti, napetosti, iščekivanja, dramatičnosti pa i ekskluziviteta, prepunu osjetilnih i prostornih provokacija koje kulminiraju onog trena kad uđete u Bijelu sobu, (pret)posljednju prostoriju Muzeja Apoksiomena.
Unutar njenih mekih, bijelih zidova “izgubljenih u platnu” nema apsolutno ničeg osim njega, i onog povlaštenog, uzbudljivog osjećaja u vama identičnog upoznavanju zvijezde o kojoj ste toliko toga čuli, o kojoj sve znate osim kako izgleda uživo!
Jedan eksponat i sjajna, originalna interpretacija pretvorili su Muzej Apoksiomena u uistinu nezaboravan doživljaj na kojem ću uvijek biti zahvalna mladom v.d. ravnatelja Marku Španjolu koji mi je u kolovozu 2017. godine na neradni dan Muzeja otvorio njegova vrata i pružio mi jedinstvenu priliku da budem jedini posjetitelj muzeja s jednim jedinim eksponatom!
Razgovor s Markom je bio izuzetno zanimljiv jer sam od njega saznala kakvo je to veliko zadovoljstvo kad ti se u rodnom gradu otvori ovakav muzej i kad dobiješ priliku raditi u njemu.Osim samog postava kroz koji me vodio u apsolutnoj tišini zbog neprisutnosti drugih posjetitelja ispričao mi je i neke “pozadinske” detalje. O tome koliko je bilo komplicirano u palaču Kvarner smjestiti ovakav muzej koji je arhitekt Idis Turato zamislio kao čelični kavez u koji je uklopljen izložbeni postav.
Pojednostavljeno, od prijašnje palače Kvarner i njegovog balkona s kojeg je mahao nekad Mussolini, ostali su samo zidovi unutar kojeg je zahtjevnom operacijom stavljen arhitektonski konstrukt. Unutar njega stvoren je postav s devet vremenski i prostorno oblikovanih scena i zona prolaženja koje vode do Apoksiomena. Čelični kavez obložen je s vanjske strane bijelom glatkom limenom oblogom koju su, kao da grade neki brod, varili varioci iz lošinjskog brodogradilišta. Čak je i obojan poput oplate broda. Ubrzo nakon otvorenja muzej je i doslovce “zaplovio” jer je jedna jaka plima donijela more u prizemlje Muzeja zbog čega je stradala sva elektronika multimedije koja je, kako se ne bi moglo to ponoviti, premještena na kat.
Marko mi je otkrio i to da se unatoč modernom i lijepom prostoru u kojem prevladavaju bijela i Yves Klein plava boja, ponekad teško koncentrirati ako radiš u uredu smještenom u otvorenoj galeriji s koje su itekako dobro čuje zamor posjetitelja u prizemlju gdje se nalazi i suvenirnica s mnoštvom dizajniranih suvenira te prostor za predavanja kao i pokretne stepenice na kojima, nakon što se navuku zaštitne navlake, posjetitelji započinju ovu intrigantnu, napetu i uzbudljivu potragu za Apoksiomenom.
SILVIJA JACIĆ promotorica je interpretirane baštine i koliko zna, jedini profesionalac u Hrvatskoj koji se time isključivo bavi. Njezina fascinacija (maritimnom) baštinom započela je promocijom jadranskih svjetionika i hrvatskih turističkih odredišta, a rasplamsala se na radionici o interpretaciji baštine 2017. godine. Ta ju je radionica, kao i susret s magičnim hrvatskim gradom Bakrom koji joj je preokrenuo život, usmjerila prema poslu njezinih snova – skupljanju baštinskih priča, promociji hrvatske baštine u zemlji i inozemstvu te suradnji s brojnim kolegama na različitim projektima. Vrhunac te suradnje upravo su Krajolici baštine koje potpisuje kao svoj prvi autorski projekt. Želite li pobliže upoznati Silviju, pročitajte njezinu autorsku stranicu u sklopu Krajolika baštine ili posjetite njezinu web stranicu Promo&press.