BAKAR: Prašina prošlosti u uspavanom muzeju

Kad bi me netko pitao koji bi bio moj znak raspoznavanja, možda bih rekla – trag paučine na mojoj omiljenoj torbi koju nosim na ramenu i u koju skupljam svoje priče. Trag je to prošlih vremena tkanih kroz stoljeća, dugo i strpljivo poput paukove mreže koju sam, nehotice, dodirnula torbom penjući se trošnim, pucketavim stepenicama na prašnjavi tavan jedne napuštene kuće u Šišanu.

Bilo je u proljeće 2019. kada sam, otkrivši jugoistok Istre, fascinirano promatrala unutrašnjost starih, vremenu prepuštenih, šišanskih kuća. I dok neki u tome vide odbojan i zastrašujuć prizor propadanja, mene ti tragovi prošlosti magnetski privlače.

Svaki taj trag, meni je inspiracija da oživim priče o životu kojeg više nema, ali i o svemu onome što putuje kroz stoljeća neograničeno kratkim ljudskim vijekom i prolaznošću onog što čovjek stvara. I koliko god možda bila plašljiva za neke druge stvari, nesigurne stepenice, oštećena krovišta i napukli zidovi rijetko kad će me spriječiti da zavirim u neki, meni zanimljiv, kutak prošlosti.

Jedan takav prostor dugo sam i žarko željela posjetiti. I ta mi se želja konačno ispunila! Dobila sam priliku zaviriti u prostorije nekadašnjeg Gradskog muzeja Bakar, na, sada već dotrajalom i nesigurnom, drugom katu palače Marochini.

Ova impresivna palača s vrtom sagrađena je daleke 1716. godine za kapetana Ivana Marochinija. Već na ulazu pažnju privlači dvorišni portal na kojem stoji natpis „Studio et labore“ koji govori o prosvjetiteljskim nastojanjima vlasnika palače. Čim se popnete stepenicama kojima su nekad odjekivali čvrsti koraci kapetana Marochinija, čeka vas i drugi natpis koji vam daje do znanja da su se tim istim stepenicama do ulaza u Gradski muzej nekad penjali i brojni posjetitelji.

Po izgradnji, palača Marochini imala je karakterističan venecijanski tlocrt koji je ukinut obnovom na prijelazu s 18. na 19. stoljeće kada su neki zidovi porušeni te uspostavljeni novi kojima su prostorije na etažama formirane poput stanova. U jednom od tih patricijskih stanova na drugom katu, dr. Ivo Marochino, bakarski kroničar i autor knjige “Grad Bakar kroz vjekove”, utemeljio je 1948. Gradski muzej Bakar.

Muzej se izdvajao vrijednom muzejskom zbirkom iz koje se mogla iščitati duga i impresivna povijest Bakra. Taj prostor još uvijek krase oslikani reprezentativni prizori koji se nazivaju capricci architettonici.

Oni prekrivaju zidove središnjeg salona, a taj oslik, iako skromniji, podsjeća na „Salon s vedutama“ (iz 1789.) koji se nalazi u upravnoj zgradi bivše šećerane u Rijeci. Na zidovima ostalih prostorija drugog kata naišla sam pak na ornamente cvjetnih vitica i arabeski, a u tihim, uspavanim prostorijama, uz raspucale zidove još i pokoje prašnjave eksponate.

Iz niza razloga, Muzej trenutno nije u funkciji, no građa je pomno spremljena i čeka priliku da opet bude dostupna javnosti što je, čini se, na vidiku. Freske su zaštićene, a uskoro počinje sanacija krovišta. Radujem se danu kad će se burna povijest ovoga grada prepuna uspona i padova u punom sjaju ponovo ispuniti postav Gradskog muzeja.

Meni ostaje jedinstvena uspomena na dan kad sam tu povijest osluhnula među ovim starim zidovima koji su mjestimice tako trošni da sam, na trenutke, razmišljala hoću li izvući živu glavu, no moja znatiželja je, kao i uvijek, bila jača. A kako i ne bi kad sam s pravom slutila da ću biti nagrađena nečim posebnim uključujući i pogled na Bakar s ovog prozora koji će jednom opet biti širom otvoren, baš kao i vrata Muzeja.

SILVIJA JACIĆ promotorica je interpretirane baštine i koliko zna, jedini profesionalac u Hrvatskoj koji se time isključivo bavi. Njezina fascinacija (maritimnom) baštinom započela je promocijom jadranskih svjetionika i hrvatskih turističkih odredišta, a rasplamsala se na radionici o interpretaciji baštine 2017. godine. Ta ju je radionica, kao i susret s magičnim hrvatskim gradom Bakrom koji joj je preokrenuo život, usmjerila prema poslu njezinih snova – skupljanju baštinskih priča, promociji hrvatske baštine u zemlji i inozemstvu te suradnji s brojnim kolegama na različitim projektima. Vrhunac te suradnje upravo su Krajolici baštine koje potpisuje kao svoj prvi autorski projekt. Želite li pobliže upoznati Silviju, pročitajte njezinu autorsku stranicu u sklopu Krajolika baštine ili posjetite njezinu web stranicu Promo&press.