PRAPUTNJAK: Takala – pobjeda težačkih ruku nad škrtom prirodom

Praputnjarci su s pravom vrlo emotivno vezani za svoje „Takala“, jedinstveni fenomen bakarskih terasa koje za njih predstavljaju spomenik žive funkcionalnosti u „grafici kamenog zapisa u prostoru“. To je spomenik teškog težačkog rada, na škrtoj primorskoj zemlji.

Za Praputnjak je karakteristično da formira svoje seljačko gospodarstvo nešto drugačije nego susjedna mjesta. Bitan utjecaj na to imalo je korištenje zakonskih propisa Marije Terezije (1740.-1780.) po kojima se iskrčeno zemljište davalo poljoprivrednicima u vlasništvo ako su na njemu sadili vinograde.

Praputnjarci su bili i vrsni vinogradari koji su obradili svaki pedalj siromašnog kraškog zemljišta. Lozu su sadili u prvom redu oko kuća, a kasnije prelaze na sadnju loze na području Takala u kojima su zasađeni prvorazredni vinogradi.. Time postaju prvim vinogradarima među stanovnicima susjednih sela.

Takala su zaista monumentalno djelo golih ljudskih ruku, podignute vrijednim rukama starih Praputnjaraca u vrijeme kada su se ljudi u borbi za opstanak sukobljavali sa škrtom prirodom i iskonskim htjenjem da stvore sebi i svojoj djeci kakve-takve životne uvjete u svom rodnom kraju.       

Rad je bio mukotrpan, a posebno prilazi vinogradima. Bili su pristupačni samo ljudima (a ne i tovarnoj stoci), koji su na leđima morali nositi sredstva za proizvodnju i plodove svog mukotrpnog rada. Kao nagradu za svoj trud dobivali su kvalitetno bijelo vino koje se odlikuje skladnošću, zlatno-žutom bojom i finim mirisom. Također su proizvodili i čuveno pjenušavo vino „ Bakarska vodica“. Po zakonu iz 1929. godine „Bakarska vodica“ smatrana je specijalnim vinom, koje se smjelo proizvoditi na određeni način, isključivo od grožđa iz bakarskih terasa.

Tako su vinogradi bakarskih terasa u većini bili vlasništvo Praputnjaraca, te je glavna proizvodnja „Bakarske vodice“ bila locirana u našem mjestu. Umijeće proizvodnje „vodice“ bio je narodni običaj. Znala ga je svaka domaćica (jer se to smatralo ženskim poslom). Svaka je kuća za svečane zgode morala mati vlastite „butilje“, a mnogi su i živjeli od prodaje.

Napori praputnjarskih intelektualaca urodili su plodom kada je Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Rijeka, na temelju zakonskih ovlaštenja i prikupljene dokumentacije 1972. godine donio rješenje kojim utvrđuje za etnografsku zonu „Bakarskih prezida“ da ima svojstvo spomenika kulture, te određuje upis tog spomenika u Registar nepokretnih spomenika kulture.     

Jedinstven fenomen bakarskih terasa nije mogao ostati neopažen ni od najuglednijeg geografskog časopisa na svijetu: National Geographic. U veljači 1962. novinar G.M. Grosvenor napisao je:

„Kosi vinogradi oslanjaju se na zidovima od kamena vapnenca da bi zadržali zemlju i vlagu. Na tom području proizvodi se čuveno vino „Bakarska vodica“. Priobalni brodovi ploveći morem tako se približe obali da skoro možeš sa palube ubrati grozd sa loze.“

S oko 45 ha vinograda ubirali se oko 40 vagona grožđa, blizu oko 30 vagona vina. Zahvaljujući vrijednim praputnjarskim rukama, vrijednim Praputnjarkama koje su isključivo na svojim leđima 40 vagona grožđa donijele u svoje konobe, prodajom svake litre vina i svake butilje “vodice”, ulagalo se u mjesto, a nadasve školovanje djece.

Naši su se pradjedovi oduvijek sukobljavali s teškim uvjetima života, ali su pokazali i snalažljivost i hrabrost. Težak i oskudan život na oskudnom tlu plaćao je danak emigracijom ali, začudo emigracija nije uvjetovala napuštanje poljoprivrede. Štoviše, u tuđini teško zarađen novac Praputnjarci su vraćali u svoj kraj i ulagali u njegov prosperitet, u gospodarstvo i obrazovanje, stvarajući naslijeđe za nadolazeće generacije.

Autorica naslovne fotografije: Silvija Jacić

JADRANKA AJVAZ dugogodišnja je predsjednica baštinske udruge “Težakinje i težaki z Praputnjaka”, aktivna i svestrana čuvarica baštine svog Praputnjaka i cijelog Bakarskog kraja. Koautorica je knjige “Ono ča j’ ustalo” te incijatorica i koordinatorica brojnih baštinskih projekata u kojima aktivno sudjeluje. Jadranka je od 2020. i interpretacijski vodič s certifikatom udruženja Interpret Europe, CIG (Certified Interpretative Guide). Sudjelovala je u interpretacijskim šetnjama “Bakar na vrhu” i “Otkrijte sva lica Praputnjaka” realiziranih u sklopu Margaretinog leta, ljetne manifestacije koju organizira Turistička zajednica Grada Bakra. Želite li pobliže upoznati Jadranku pročitajte njezinu autorsku iskaznicu u sklopu Krajolika baštine.