Sanja Mrša Vukman
Zanima me traganje za onim nježnim i začudnim. Volim pustiti da me sam put povede, slijedeći i ponirući u detalje koji mi na tom putu progovore znakovima koje valja pročitati. Nikad ne znam kada i kako će se za jednu priču spojiti dijelovi slagalice. Često se priče znaju neočekivano međusobno nadopunjavati. Čitanje tragova je intuitivna igra upoznavanja krajolika i ljudi. Fine niti na koje naiđem u tom upoznavanju se u mojem poimanju povezuju u nešto u čemu je moguće susresti koliko druge, toliko i sebe. Prolazim kroz takve procese jedino kako je moguće, budna srca, osjećajući vibraciju tkanja koje nas sve skupa povezuje: život bijeli, rumeni, crni! Život pupoljka, cvijeta, sjemenke…
Volim upoznati ono što su s ljubavlju i poštovanjem izgradile, grade i stvaraju ljudske ruke. Često koristim i vlastite ruke kao alat razumijevanja. Procesuiram misli i pretačem ih u fotografije ili opipljive radove. Ponekad organiziram “Čajanke na svjetioniku”, mjesta na koja se u trenu može otputovati u mislima na neko posebno mjesto koje nagovješta obećanja nadolazeće stvarnosti. Putovanje uvijek počinje u umu prije nego ga odluči slijediti i tijelo. Jednom, kada se zaputim, posebno volim osluškivati zvukove i pratiti kvalitetu tišine. Jako volim čuti dijalekte određenog teritorija. Volim pažljivo promatrati sve redom, kako stiže. Pogledom gutati boje, nebo, trave, kamenje, zvijezde, zoru, podne, predvečer, večer, noć, tragove vjetra, valove, zakrivljenu liniju horizonta… Volim opažati presijavanja u pogledu ljudi i spoznavati što ih pokreće. Volim se vraćati na mjesta koja su mi se posebno svidjela i opažati kako godišnja doba i svjetlo i sjena od jednog prizora grade uvijek nešto novo.
Na putovanju najviše vjerujem u sporost i pažnju, gdje god da se nađem. Luda sam za otocima, ali može me ljepotom nahraniti i kopno. Posebno volim putovati brodovima. Volim zvuk koraka u kršu i suhozide. Volim i pulsiranje briseva vremena u gradovima, u starim kamenim ulicama. Volim svoje korake i kada se izgube raskošnim divljim travama. Zanimaju me putovanja u jednini, putovanja u dvoje, putovanja u grupi odabranih ljudi. Kada treba iskoračiti iz samoće, volim biti dio prave posade, dio plemenitog plemena iskrenih ljudi, dio flote nadahnutih, dio Čovječanstva. Na putovanjima koristim svoje osobne alate i rekvizitu putnika smišljenu da mi intenzivira osjećaj življenja osobnog i neponovljivog teatra koji se kroz nas kroji naživo.
Na putovanju uvijek spremnu imam: svosmjernu kartu, magareću putovnicu, kartu za navigaciju između unutarnjeg i vanjskog krajolika, žličicu, vilicu, putnu šalicu ili teglicu, papire za skupljanje uzoraka i za brze bilješke rukom kod razgovora, putne šudariće i sve na što me nagna trenutna inspiracija.
Zabilježena svjedočanstva koja nudim moj su doprinos u sporosti i tišini za koju vjerujem da nam je svima ponekad tako potrebna.
Potražite me na mom Facebook profilu Sanja M.Vukman ili na Instagramu – Terroir Experience Artist čajanke na svjetioniku/lighthouseteeparties (@sanja_m_vukman)