ZAGREB u Slovencima, Slovenci u Zagrebu
Najveće bogatstvo grada Zagreba je njegova multikulturalnost, multikonfesionalnost i multietničnost, od davnina pa do danas. To je ujedno i najveće bogatstvo jednog demokratskog društva koje moramo čuvati.
Slovenska manjinska zajednica u Hrvatskoj je od 1991. godine jedna od 22 manjinske zajednice koje su upisane u Ustav Republike Hrvatske i koje imaju mnoge zakonske mogućnosti vezane za očuvanje i promociju svog kulturnog i jezičnog identiteta. Prema popisima stanovništva od 1991. godine do danas, broj se pripadnika slovenske nacionalne manjine smanjio, nažalost najviše radi starosti i potpune asimilacije njihovih potomaka. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Hrvatskoj živi 10.517 Slovenaca, od čega najviše u Gradu Zagrebu.
Slovenci i Hrvati su dugi niz godina bili u istim državnim tvorevinama, međutim o Slovencima u Hrvatskoj se malo zna, jer je mala razlika između slovenske i hrvatske kulture, tradicije i jezika. Kod Slovenaca u Hrvatskoj je teško odrediti gdje završava „slovenstvo“ i gdje započinje „hrvatstvo“. To mogu potvrditi iz prve ruke, jer sam sama Slovenka koja živi u Hrvatskoj više od 36 godina. Ja za sebe rado kažem da sam vrlo bogata osoba, s dvije domovine i dva grada koja neizmjerno volim, tj. Kopar gdje sam odrasla i Zagreb u kojem živim zadnjih 11 godina i koji je na poseban način oblikovao mene, a sigurna sam da ću na neki način oblikovati i ja njega, ako ne drugo – kroz interpretaciju njegove povijesti i drugih zanimljivosti.
Slovenci u Zagrebu, pa i širem hrvatskom društvenom okruženju, oduvijek su imali svoje mjesto za uspješan i kreativan rad te sretan život. Zagreb je Slovencima oduvijek puno značio, on je grad u kojem su mnogi našli životno utočište, grad gdje se studiralo, gdje se kulturno uzdizalo, zabavljalo, kupovalo, zaljubljivalo…
U Zagrebu danas živi nekoliko tisuća Slovenaca koji su vrlo cijenjeni u svom profesionalnom i privatnom životu, ne da bi pri tom izgubili svoj slovenski identitet. Slovenci su u Zagrebu postigli velike uspjehe na raznim područjima arhitekture, znanosti, medicine, umjetnosti, glazbe, gospodarstva, sporta i dr.…
Slovenski dom u Masarykovoj ulici je „drugi dom“ Slovenaca u Zagrebu. To je mjesto druženja koje njeguje i čuva korijene i identitet Slovenaca u Zagrebu već više od 90 godina, gdje mi Slovenci u Zagrebu osjećamo doticaj s matičnom domovinom, gdje učimo i njegujemo slovenski jezik, gdje se susrećemo sa slovenskim običajima i slovenskom kulturnom baštinom. Na brojnim događanjima kroz cijelu godinu između ostaloga obilježavamo slovenske državne praznike i važne obljetnice vezane za slovensku povijest i kulturu. Unutar Slovenskog doma djeluju i brojne sekcije koje su namijenjene svim generacijama pripadnika slovenske nacionalne manjine u Zagrebu.
Izdajemo svoje glasilo „Novi odmev“ i bavimo se izdavaštvom.
Mnogim je Zagrepčanima u 70-tim godinama prošlog stoljeća Slovenski dom u Masarykovoj ulici značio kao idealno mjesto za izlazak i druženje – bio je to poznati „zagrebački plesnjak“.
Velika čast, a i veliki izazov u vrlo neobičnoj 2020. godini bila mi je priprema drugog dopunjenog i osuvremenjenog vodiča „Zagreb i Slovenci“. Nakon više od 10 godina od prvog izdanja vodiča pokazala se potreba za novim izdanjem, dopunjenim svježim informacijama. Iako mi se na prvi mah zadaća uopće nije činila zahtjevna, bilo je tu puno ozbiljnog istraživanja, sve pod pokroviteljstvom Vijeća slovenske nacionalne manjine Grada Zagreba. Željno očekujem popuštanje opasnosti od zaraze koronavirusom pa da u Slovenskom domu u Masarykovoj ulici u Zagrebu možemo organizirati svečanu promociju istog.
SLOVENSKI PEČATI U POVIJESTI ZAGREBA
Svetište Majke Božje Lurdske (kripta) je djelo najznačajnijeg slovenskog arhitekta Jože Plečnika, koji je obilježio arhitekturu prve polovice 20. stoljeća. Njegovo stvaranje daleko prelazi slovenske granice, a znatno je slabije istraženo njegovo djelovanje na području bivše Jugoslavije, što vrijedi i za Hrvatsku. Plečnik je izradio idejnu skicu za buduće svetište, izradio je nacrt, 1936. godine blagoslovljen je kamen temeljac, a u proljeće 1937. godine je gradnja svetišta započela. Gradilo se po etapama, čak i za vrijeme II. Svjetskog rata, no svetište do danas nije dovršeno i nije se poštivao arhitektov originalni projekt. Bez obzira na tu činjenicu, u Zagrebu smo ponosni na Plečnikov trag.
Park Zrinjevac – malo tko zna da je pod nadzorom Ivana Stožira, profesora, znanstvenika i izumitelja iz Celja, ravnatelja Meteorološke stanice Grič, 1884. godine na sjevernom dijelu parka postavljena meteorološka stanica koja pokazuje podatke o vremenu, tlaku, vlažnosti zraka itd.
Na južnom dijelu Zrinjevca, u Strossmayerovoj galeriji na drugom katu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti čuva se četverodijelna oltarna slika Blažene djevice Marije autora Ivana Eisenhorta, slikara iz Ljubljane, koja je do velikog potresa 1880. godine stajala na oltaru u zagrebačkoj katedrali. U Modernoj galeriji (preko puta HAZU) su slovenski umjetnici itekako zastupljeni: Mihael Stroy, Oton Postružnik, Zoran Mušič, Gabrijel Stupica, Oton Gliha, Vasilije Jordan…
Park Zrinjevac je danas mjesto gdje se pripadnici slovenske nacionalne manjine svakog proljeća na Dan nacionalnih manjina mogu predstaviti građanima grada Zagreba.
Na Trgu Republike Hrvatske nalazi se krasna neobarokna zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, koja je dovršena i svečano otvorena 1895. godine uz prisustvo kralja Franje Josipa I. U tom domu hrvatske kazališne umjetnosti istovremeno djeluju drama, opera i balet. Tu su se kao umjetnici potvrdili mnogobrojni Slovenci od kojih izdvajam: Ignacij Boršnik-prvi profesionalni slovenski glumac, Vika Podgorska-glumica, Hinko Nučič-glumac i redatelj, Josip Bobi Marotti-glumac, Ivica Kunej-glumac, Josip Gostič-operni pjevač, Josip Križaj-operni pjevač, Pia i Pino Mlakar-plesno-koreografski par, Milko Šparemblek-koreograf i redatelj i mnogi drugi.
HNK u Zagrebu posjeduje sedam oslikanih zastora koje postavljaju na pozornicu u pojedinim svečanim prigodama. Posljednji svečani zastor postavljen 1999. godine, naziv mu je Harmica i rad je akademskog slikara Vasilija Jordana, Slovenca iz Zagreba, dugogodišnjeg profesora i dekana zagrebačke Akademije likovne umjetnosti…
Ima još puno zanimljivosti o Slovenkama i Slovencima koji su stvarali povijest Zagreba… Posjetiteljima/turistima ih iznimno rado predstavim kroz autorsku interpretacijsku šetnju “Slovenci u Zagrebu – Zagreb u Slovencima”.
Ako vas zanimaju, možete nam se pridružiti na jednoj od budućih šetnji…
Naslovna fotografija: www.slovenci-zagreb.hr
MARJETA TRKMAN KRAVAR je odrasla u Kopru te je prije 36 godina napustila svoju rodnu Sloveniju i preselila se u Hrvatsku odnosno Zagreb u kojem živi i radi zadnjih 11 godina. Iako je po zanimanju učiteljica razredne nastave najveći dio profesionalnog života provela je vodeći turiste na slovenskom i talijanskom jeziku. Marjeta je turistički vodič za grad Zagreb i 8 županija (Zagrebačku, Krapinsko-zagorsku, Ličko-senjsku, Karlovačku, Varaždinsku, Sisačko-moslavačku, Istarsku i za Primorsko-goransku).
Kako najviše vodi osobe/turiste treće životne dobi, među kojima je invaliditet vrlo čest osjetila je potrebu dodatno se obrazovati i savladati vještine i znanja kako bi kao turistički vodič znala pristupiti i postupati s osobama s raznim vrstama invaliditeta. Velika joj je želja da Hrvatska bude dostupna i pristupačna svima, prepoznata kao destinacija „turizma za sve“.
Certificirani je vodič interpretator te kreatorica interpretacijskih šetnji „Slovenci u Zagrebu – Zagreb u Slovencima“i „Šetnja s Marijom Terezijom“, a kao član udruge turističkih vodiča „Bastion“ u Karlovcu već drugu godinu za redom „šeta“ s gostima/turistima u ulozi carice Marije Terezije. Posebno je ponosna i na nagradu “Maslačak znanja“ za postignuća u učenju odraslih osoba, koju je primila u rujnu 2016. godine u sklopu Tjedna cjeloživotnog učenja.
Želite li detaljnije upoznati Marjetu, pročitajte njezinu autorsku iskaznicu u sklopu Krajolika baštine.