GORSKI KOTAR: Prijatelj koji mijenja raspoloženja

Živjeti u Gorskom kotaru nije isto kao i doći mu u posjet. Baš kao što nije isto voljeti Gorski kotar iz perspektive stalnog stanovnika i posjetitelja. No, jedno je sigurno. Kada ga dobro upoznate, zauvijek vam ostaje u srcu.

Možda će kod jednog posjeta Gorski kotar biti baš loše volje. Namrgođen i s podočnjacima. Uvrijedit će vas bez opravdanja i neće vas pustiti u svoje srce. Neće vas ponuditi niti kavom. Idući put, njemu će možda biti jedan od sretnijih dana. Zračit će svojim punim sjajem, obarati s nogu zanimljivim pričama. Istovremeno biti strastven, duhovit i nježan. Poželjet ćete s njime ostati zauvijek.

Uvjeravam vas, Gorski kotar ubrzo će postati vaš prijatelj s kojim ćete se jednako srdačno smijati, kao i plakati. Omamit će vas njegova magla, kiše, zatvoreni objekti i ponekad namršteni lokalci koji tuguju nad visokim računima za grijanje. No, već idući put primijetit ćete samo čisto sunce i bistro vodu, kristalni pogled s gorskih vrhunaca, dok će lokalci biti nasmijani kao da ih je jarko sunce blago opilo već u podnevnim satima.

Možda ste već čuli da ponekad Gorski kotar nema milosti. To je obično za zimskih dana kada ga do pasa zatrpaju guste pahulje. Tada zna biti buntovan. Čak i ljut! No, mi lokalci mu vjerujemo i tada. Znamo da nas voli i štiti.

I dok mediji diljem Hrvatske puštaju razglednice nevremena koje nam ponekad ne ide u prilog, mi strpljivo sjedimo oko kamina, pokriveni dekom i pridržavamo šalicu toploga čaja. Čekamo da se sve smiri pa da možemo “lopatati”.

A kakvo li veselje počinje nakon što se oluja smiri! Sve naše malo sanjkaško-skijaške destinacije tada preplavi more radoznalih gostiju koji su došli uživati u čarima nevino bijeloga plašta. Kuha se vino, toči Velebitsko, jedu se kobasice sa zeljem, sarma i gulaš od divljači s domaćim njokima. Svatko se spašava od hladnoće na svoj način. I tu se sklapaju nova prijateljstva uz kavu i štrudlu od borovica dok grijete promrzle nožice uz vatru otvorenog kamina, nakon što vam je lokalac pomogao otrpati auto zapeo u snijegu.

I onda, odjednom, kao iz čarolije jedne posebne bajke, rodi se prvi list. Pa pupoljak. Potoci prožubore, a mladunčad ispruži svoje znatiželjne glave iz zimskoga doma. Priroda se budi i prvo što idem pomirisati, šetnjica je uz Curak. To je poučna botanička staza koja do izletišta Zeleni Vir vodi iz smjera Kupske doline. Dvadesetak minuta šećem po jednoj od najljepših predjela Gorskog kotara. Prati me miris svježe izraslog medvjeđeg luka i okružuju zvuci šuškanja male bistre rječice i tek rođenog lišća. Uživam i ponovno me preplavljuje zeleno i vedro raspoloženje.

Nestrpljivo se veselim usponu do slapa koji oduzima dah i mističnim polaganim probijanjem kroz kanjon Vražji prolaz. No, prvo stižem do Planinarskog doma, kojeg je nedavno u najam preuzela vrijedna ekipa lokalaca iz obližnjeg mjesta Skrad. Mladi su i neiskusni, ali neustrašivi i snalažljivi. Baš kakav i trebaš biti ako se baviš turizmom u Gorskom kotaru. Nakon nekoliko godina straha od opstanka, oni izletištu ponovno daju perspektivnost i održivost. Ako dođete i kava nije savršena, sjetite se prijatelja kojeg treba razumjeti.

Slična stvar se događa oko kanjona Kamačnik. Ponuda sadržaja i manifestacija je sve veća tijekom cijele godine. Tako nitko više ne propušta jedinstvenu “Bundevijadu” sa zavidnom ponudom domaćih eko proizvoda i bogatim kulturno-umjetničkim programom. U bistrou koji krasi ionako životopisno ušće Kamačnika u Dobru, nakon dvosatne šetnje romantičnom stazom kanjona, možete osladiti brk pastrvom sa žara. Nacionalni park Risnjak za one u dobroj formi zove prema svojim još bijelim vrhovima dok život već naveliko buja uz tirkizni izvor Kupe.

Znatiželjnici proučavaju floru i faunu na Poučnoj stazi Leska, a nakon raznih aktivnosti odmaraju na terasi pansiona. Obližnje Fužine također ponosno šire lepezu bogate turističke ponude koja se vrti oko jezera Bajer i Lepenice. Šetnjice i fitness park, špilja Vrelo pogodna i za osobe u kolicima, vožnja brodićem, vlakićem ili kočijom, izletište za djecu “Šumska bajka” i pravo kaubojsko selo Roswell, nekoliko odličnih lokalnih restorana… Sve navedeno zadržat će vas tamo više nego cijeli dan.

Blizina mora omogućuje vama i nama da ljeti izmjenjujemo doživljaje. Stoga ako se odlučite potražiti smještaj u Gorskom kotaru ljeti, možete spavati pokriveni na 700 metara nadmorske visine i kupati se na vrućim kvarnerskim plažama istog dana jer su udaljenih samo tridesetak minuta vožnje. Uživamo tako ljeti mi Gorani, ali ne prestajemo misliti na drva za ogrjev stoga ćete redovito posvuda čuti zvuke motorne pile. Naporno radimo, ali za popodnevni odmor imamo kupališta koja bi bilo šteta ne spomenuti i podijeliti ih s vama.

Poslije Lokvarskog ili jezera Bajera, po pitanju posjećenosti dolazi kupalište Pritiske u čudesnoj dolini leptira. Kupa je u drugoj polovici ljeta savršeno osvježavajuća, ne samo za plivanje, već i za rafting, kanuing, a mnogi se pronalaze i u ribolovu. Kada ste dolje ne oklijevajte pogledati i Kaštel Zrinskih u kojem se trenutno uređuje muzejski postav “Divljina s pogledom na more”, a iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka, koji njime upravlja, obećavaju da će po završetku radova osim sadržajnih poboljšanja dodana vrijednost biti u inovativnom i modernom načinu prezentacije istog.

U jesen većina izletnika obilazi u potrazi za vrganjima, rujnicama, lisičarkama i sličnim šumskim dobroticama. U turističkom smislu jesenska juha od šumskih gljiva na Petehovcu sada zamjenjuje Bitorajev ljetni specijalitet – juhu od hrena sa sirom škripavcem. Hotel Risnjak svježu šumsku dostavu prezentira pohanu, a viškovi se pohranjuju i koriste tijekom cijele godine. Najdraži dio Gorskog kotara su mi tada Lokve. Grupe vodim obavezno Čači na splav gdje u jednosatnoj vožnji po Lokvarskom jezeru koje krase pastelne boje prebiremo po temama iz povijesti od Lujzijane, do gradnje brane, potapanja naselja Srednji jarak i gradnje hidroenergetskog sustava Vinodol.

Nezaobilazna stanica nam je i Kuća Prirode Vida Arbanasa, lokalnoga dobrog duha. Odlično poznavanje ljekovitog bilja, gospodin je pretočio u visoke i uske boce čiji sadržaj, kada dođe vrijeme degustacije, oduševljava i najfinija nepca. U prirodu se vraćamo šetnjom kroz zaštićenu park-šumu Golubinjak. Kroz Amfiteatar, Golubinju špilju, Paklena vrata i Leden špilju vodi uska stazica okružena kamenjem i mahovinom, ispresijecana korijenjem stoljetnih stabala crnogorice. Dodajte tome obližnju najdublju špilju uređenu za posjet od 75 metara – Lokvarku i dobili ste scene iz Tolkienove mitologije.

I, znate što? To još uvijek nije sve! No, ostale ću priče pričati nekom drugom zgodom. Možda upravo pod krošnjama mističnog Diva Gorskog kotara, tko zna!
Ako već strepite čeznutljivo za gorskom avanturom i želite svoj termin razgledavanja, javiti mi se možete bilo kada – uvijek ste dobrodošli!

Autorica naslovne fotografije: Lea Grgurić

---

JELENA HOLENKO PIRC lokalna je turistička vodičica, interpretatorica i animatorica koja se kako kaže, za nju najljepšim poslom bavi zadnjih 10-ak godina. Na svojim turističkim turama upoznat će vas s Gorskim kotarom u tančine, bez preuveličavanja, iskreno i detaljno, ali prije svega na vrlo zabavan i simpatičan način. Jer i sama je takva! A to znači da ćete s njom dobiti originalan provod u ludo mističnoj šumi, upoznati se s lokalnim mitologijom i, ako treba, voziti u vatrogasnim kolima na ručak koji vas čeka na jednom od najljepših gorskih vidikovaca. Jelenu možete bolje upoznati na njezinoj stranici u sklopu Krajolika baštine , a zatim se uputiti na web stranicu njezine agencije Lynx and Fox ili istoimeni Facebook profil.