DUBROVNIK: Nepoznanica neobičnog imena – “Sklivena Clkva Svetoga Amen”

Usprkos čudnom naslovu koji će uskoro dobiti misao, danas ću vas odvesti na jedno posebno mjestu u Dubrovniku, za koje ni većina Dubrovčana ne zna gdje se nalazi. Pa i ja sam ga morala tražiti za ovu priliku.

Sigurno ste pomislili kako to da jedan vodič i mještanin ne pozna svaki kamen svog grada? O, poznajem itekako i obožavam svaku njegovu fugu, ali ovaj dio donedavno nije bio ni obnovljen i dostupan javnosti. Priznajem da me ovom mjestu djelomično privukla i moja strast prema Portugalu i svemu portugalskom jer Crkva Svetog Stjepana o kojoj vam pišem, uvelike podsjeća na Crkvu Carmo ili popularno zvanu „crkvu bez krova“. Stradala je u potresu, isto kao ova naša, i danas je jedna od glavnih atrakcija Lisabona, baš kao što će biti i ova naša.

Iako se sad o njoj uopće ne govori i ne piše. Pronaći ćete je ako krenete tražiti Buža bar, jedan od dva bara istog imena do kojih vode vrata u dubrovačkim mirima (zidinama). Skrivena kao i hlad podno Sv. Vlaha koji je pozdravljao pomorce pri ulasku u Grad, nalazi se blizu Jezuita, baroknog trga usred Grada. Obnovljena je 2017. godine, a ključe drži Dubrovačka biskupija.

Crkva Svetog Stjepana jedna je od najstarijih crkvica u Dubrovniku, stara gotovo kao i grad (za koji se usput-budi-rečeno, nakon posljednjeg otkrića bizantske katedrale niti ne zna sa sigurnošću kada je nastao). Davnih vremena sagrađena je kao mjesto traženja Božje milosti po zagovoru Sv. Stjepana, a sada joj je predviđena kulturno-društvena namjena.

Nešto kao Lazareti, o kojima ćete uskoro čitati. Iako nešto drugačije namjene od prvotne, među stanovnicima uživa veliki religijski značaj jer se upravo u njoj u 10. stoljeću svećeniku imena Stojko ukazao Sveti Vlaho, upozorivši ga na mletačke osvajačke namjere. Spasivši tako naš Grad, biva izabran za parca grada pod Srđem, što ga još uvijek tako čvrsto drži u ruci, ne ispustivši ga ni u najtežim trenutcima. Ono što je ostalo od crkve kaže nam da je romaničkog stila, vjerojatno iz 8. stoljeća, jednostavnog jednobrodnog tlocrta bez kupole.

Zaključimo kako u Dubrovniku nije sve već viđeno i kako, eto, odnedavno imate novu postu prilikom obilaska našega Grada. Pa neka to bude Crkva Sv. Stjepana, po svemu opisanu sve samo ne još jedna crkva u Gradu. A ovaj put u obilazak nisam išla sama, nego s ekipom na slici – najslađim turistima grada Dubrovnika. Jedan od njih, pri dolasku pred crkvicu, je izjavio: „Našli smo sklivenu clkvu Svetoga Amen.“

Autorica svih fotografija: Nataša Brailo

NATAŠA BRAILO je profesorica, turistička vodičica, blogerica, majka i supruga, a bila bi još mnoga toga da dan ima više od 24 sata. Dubrovkinja s titulom magistre edukacije sociologije i portugalskog jezika i književnosti, 2015. godine pokrenula je svoju stranicu Dubrovnik em Português koja turistima portugalskog govornog područja nudi jedinstven doživljaj u Dubrovniku. Vječno zaljubljena u svoj Grad, uvijek nastoji istražiti neki novi dio najjužnije nam županije i ponuditi informacije svojim gostima kako bi se vratili doma s autentičnim doživljajem, prilično drugačijim od onog Dubrovnika na razglednici. Natašine kontakte i sve tekstove potražite na njezinoj autorskoj iskaznici u sklopu Krajolika baštine.